10.02.09
Django i Thompson
Bas sam krenuo pisat post o Thompsonu i njegovoj zabrani ulaska u Svicarsku, a uz malo srece, i u EUniju. I o tome kako je napokon jedna moderna drzava jasno i glasno na glas rekla “ne zanima nas kaj se skrivate iza domoljublja, dok god mjerite kuruzu i na glas mrzite srbe, vi ste fasisti”. E, a onda sam vidio da nam Kukuruzovic svira u BP clubu veceras u cast Djangu Reinhardtu i pomislio kako ipak mozda ima nade za ovu nasu jadnu nakupinu socijalistickih gradjevina koju nazivamo glavnim gradom. Bit ce jos dobre svirke kod nas, a mozda nas i europcani natjeraju napokon da izadjemo iz jebenog vlastitog supka i skuzimo da nismo mi rvati najpametniji na svijetu, da nismo ubermenschovi, da su drugi jednako, ako ne i pametniji.
I da prestanemo brinut o ustasama i partizanima i primimo se nekog pravog posla.
I da prestanemo zivit od jednog do drugog svjeckog prvenstva u nogometu/rukometu/skijanju/u_kojem_god_nam_sportu_vec_trenutno_ide.
I da prestanemo birat neuke, a glasne lopove na vlast samo zato kaj su glasni i imaju najvecu zastavu i drze se za srce dok svira himna.
I da pocnemo razmisljat o tome dal ce nam klinci bit gradjani svijeta ili gradjani Zagreba.