05.19.08
Posted in Uncategorized at 8:08 am by klax
Jos jedan zakonit vikenad.
Bili u Becu kod Stephana na rodjendanu Vlado, Tea i ja. Rodjendan na nekoj barci na Dunavu, slicno kao Brazil u ZGu, samo sto ova plovi i nije bas toliko rupicasta kao Brazil. Enihau, tulum veri najs, upoznao dosta ljudi, dovukli se do Andreja doma oko 3. Dosao k sebi oko 10:30 pa smo otisli do obliznje birtije na Wiener fruhstuck. Stvarno odlicna spika ti njihovi fruhstuckovi po birtijama. Da toga ima kod nas, valjda nikad ne bi doruckovao doma 
Uglavnom, cijelu subotu sam lutao centrom Bec, zagubio se u labirintu ulica, nasao se, pa se opet zagubio i tako u krug. Oko 15 je i Stephan dosao k sebi (oni su dernecili do 8 ), pa smo sjeli na kavu u Museums Quartier (ogroman komad grada u samom centru pun muzeja i birtija, stvarno jaako lijepo uredjeno) i chillali i pricali o svemu i svacemu dok su Tea&Vlado haracili po H&Mu. Pala klopa u kineskom i oko 18:30 krenuli prema domaji, u 23 sam vec pricao sa starcima doma.
Ugl, nedjelja laganini, cjelodnevno djabalebarenje uz jedan manji trening u sumi i gustanje doma 
Fakat mi je lijepo u zadnje vrijeme
Permalink
05.12.08
Posted in Uncategorized at 8:26 am by klax
Zanimljiv vikend. U preko nekoliko pogleda. Prvo the usual… odradio drugi polumaraton u zivotu u nedjelju. U Slavonskom Brodu, 1:56. S obzirom na razinu treniranja i prosli vikend u crikvi, jako sam zadovoljan ovim rezultatom (12min bolje nego u ZGu, a na taj polumaraton sam se nabrijavao ). Osjecam da sam u boljoj formi nego prosle godine, opet imam onaj osjecaj da “gutam kilometre”. Cak niti danas nemam nikakvih znacajnih posljedica u nogama (nesto sitno mlijecne kiseline kola listovima pri dnu o jos malo u tragovima u kvadricepsima).
Osim toga… necem nist pricat, ali jako mi je lijepo, neki leptirici su opet u zraku, necem detalje nikakve tu pisat da se ne zacopram ugl, me be happy
Permalink
05.04.08
Posted in personal at 7:34 pm by klax
Bio sam za dugi vikend u crikvi s orkestrom na pripremama. Bilo je stvarno sjajno, totalno se orkestar homogenizirao, a uspjeli smo i stvarno puno toga navjezbat. Kad se pogleda statistika – 4 dana, 6 proba i jedan koncert, mislim da su pripreme svakako bile uspjesne. Neki novi klinci su jednostavno sjajni, real Livadic material, stvarno. Dok je snova, bit ce Livadica.
No, to nije ono o cemu sam htio pisati. Nest drugo sam primjetio. Eto, 4 dana sam kroz prozor promatrao Sjeverni Velebit i Ucku, na povratku doma sam gledao Bjelolasicu, pa Klek, da bi na kraju gledao nase domace brege, Plesivicu, Okic i Japetic. Nevjerojatno zadovoljstvo je to, kad znas da si bio na svim tim bregima, a sad te gledaju ovako s visoka. I onda razmisljam koliko ljudi jednostavno prolazi kraj njih i uopce to ne dozivljava…
Ma, i bolje je tako, vise ce ostat za nas koji ih volimo
Permalink