07.22.11

Krasan je Samobor

Posted in Uncategorized at 14:18 by klax

Krasan je Samobor.
Blizina s glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru.
Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja.
Samobor je jedno od najhrvatskijih hrvatskih mjesta.
Antun Gustav Matoš, 1908.

Često čujem ove retke o Samoboru i svaki put me ispočetka naživciraju. Uspoređuje moj grad s ljetnikovcima kraljevskih obitelji. Pa ovo je pravi grad, tu živi i radi preko petnaest tisuća ljudi (ili preko trideset, ako ćemo uzeti u obzir i širu definiciju grada). Turizam i ugostiteljstvo su uvijek bile jake gospodarske grane u Samoboru, ali ruku na srce – Samobor ne živi od turizma. Na žalost, trenutno u našem gradu (a na žalost, i u državi) sluha jedino ima za turističke i poljoprivredne projekte. Jedno su visoko profitabilni, ali jako sezonski projekti dok su drugi nisko profitabilni i bez državnih potpora najčešće ne bi niti preživjeli. Divna strategija razvoja. POU Samobor ima sljedeće programe obrazovanja odraslih:

  • Poljoprivredno obrazovanje
    • Pčelar
    • Kozar
    • Voćar
  • Programi za odrasle
    • Njegovateljica
    • Dadilja
    • Kućna pomoćnica
    • Čistačica
    • Organizator medijskih događanja

sve sama propulzivna i prosperitetna zanimanja.

U međuvremenu, Sveta Nedelja nam je uzela Montelektro i Telegru, a samoborska gospodarska zona zjapi prazna. U njoj su po mojim saznanjima do sada prisutni JUBov centar (prodaja), Intereuropa (špedicija), Komunalac (gradska firma), Outfit (fitness centar), te Texo (prodaja samoljepljivih traka). Ništa od proizvodnih, visoko profitabilnih djelatnosti. Nigdje nekih poticaja/oslobođenja od nameta za firme koje se bave visokom tehnologijom i sličnim djelatnostima.

Deklarativno, u samoborskoj gospodarskoj zoni stvari izgledaju divno (http://zone.mingorp.hr/samoborGZ.htm), međutim u stvarnosti ove firme ne postoje u gospodarskoj zoni, bar ne u fizičkom obliku.

Samobor je divno mjesto za živjeti, međutim bojim se da smo se pretvorili u zagrebačku spavaonicu. Većina nas ipak radi u Zagrebu. Imali smo jaku industriju koja na žalost dobrim dijelom nije uspjela preživjeti rat i pretvorbu. Velike nade sam polagao u navedenu gospodarsku zonu, međutim do sada se nisu nešto pokazali. Niti ne izgleda kao da se naročito trude dovesti neke propulzivne firme, a prema svemu što čujem od vrha gradske vlasti, ne čini se da će se to u skorijoj budućnosti značajno promijeniti. Šteta.

01.08.11

Amos i 101ica

Posted in Uncategorized at 16:30 by klax

Amos je danas došao iz Graza u Zagreb po prvi puta u životu (teško jer reći preko etera, ali zvuči kao da ima barem 25 godina). Došao je samo s jednim razlogom – kako bi posjetio i pozdravio po posljednji puta Radio 101. Sluša ga cijelo vrijeme još od 2003. Iz razgovora s Amosom u eteru je bilo očito da Amos ne zna hrvatski. Stvarno se i pitam zakaj onda i sluša 101icu osim možda radi Petrićevog west coast naglaska prilikom engleskih vijesti.

Nakon Amosa, u eter se javio neimenovani slušatelj koji je u dvije rečenice sumirao jednu veliku istinu. Ono što se sprema 101ici u utorak, ako se uistinu i dogodi će bit vjerojatno navjeća sramota u zadnjih 20 godina grada Zagreba. Ako 101ica uistinu nestane, eterom (a onda posljedično, i stanjem svijesti građana) će zavladati razne Antene i obiteljsko-otvoreni radiji – radijski ekvivalenti sapunicama – banalni i bez stvarnog mišljenja.

101ica je uvijek imala odlično koncipiranu muziku (pamtim svijetli trenutak kad je jedan DJ dobio mjesec dana suspenzije radi Nižetića), međutim 101ica je bila puno više od toga – to je bio Parliament show, nikad prežaljeni Scarface, Zagrebački odrezak, Jutarnji pisoar / Javljanje sa zagrebačkih cesata, pa čak i naporni Piro s klincima subotom ujutro i predoziravanje salsom nedeljom popodne (nakon ispiranja mozga kućnim ljubimcima nedeljom ujutro). Pa čak mi je jako zabavna bila i činjenica da se sva neslušljiva tehno eksperimentala puštala u opsukrna doba noći – nek se klinci vesele, ionako to nitko ne sluša :-) )

Uglavnom, već par mjeseci pizdim oko ovog i patim slušajući neslušljiv program, al odbijam promijenit stanicu. Iz jednostavnog razloga što – nemam na koju :-( Kao što rekoh, Cibona bi možda bila OK alternativa da ima manje sporta…

11.26.10

Posted in Uncategorized at 00:49 by klax

Još jedna plejlista za opskurne sate i alternativna  stanja svijesti
  • Mišo – Ti si pjesma moje duše
  • Tom Waits – I hope that I don’t fall in love with you
  • Kvartet Gubec – Ak sem ti srčeko ranil (volim vjerovat da je ovo u originalu samoborska stvar)
  • Pearl Jam – Betterman
  • Johnny Cash – You are my sunshine
  • Arsen Dedić – Ono sve što znaš o meni
  • Black Keys – Things aint like they used to be
  • Coldplay – Yellow

Htio sam napisat plačipičkičasti (3x tvrdo č u riječi sigurno ne može biti točno ;-) ) traktat o iskrenoj muškoj plejlisti, al odustah. Nek pisme govore same za sebe :-)

11.23.10

Jonathan Franzen: Freedom

Posted in Uncategorized at 13:24 by klax

Jonathan Franzen je bio na naslovnici Timea prije par mjeseci pod dosta pretencioznim podnaslovom: “Great American Novelist”. Čovjek piše o životu američke obitelji iz predgrađa i provodi sate gledanjem ptica kroz dalekozor. Osim toga, ima strogi radni raspored, piše točno 6 sati dnevno u svom uredu u kojem nema ničega osim stola, stolca i prastarog Dell laptopa (wtf dood?) koji ima onemogućen ethernet port (wi-fi nema jerbo je laptop prestar za tu tehnologiju). I treba mu dekada da napiše roman (1988 – 1992 – 2001 – 2010). Sve skupa je zvučalo dovoljno zanimljivo da iskoristim čuda Amazonove one-click kupnje i naručim njegov zadnji roman, “Freedom”. Doduše, činjenica da ga je Oprah bila preporučila me malo štrecnula ali već je bilo kasno, klik je već bio kliknut.

Ukratko – roman je fantastičan. Priča priču o jednoj obitelji u periodu od dvadesetak godina (od hodanja na faksu, preko braka i djece do … neću spoilat :-) ). Ono po čemu je roman poseban je uvid koji čitatelj dobiva u stanje svijesti likova. Svaki se dio priče prepričava iz druge perspektive. Naravno, likovi si međusobno zamjeraju štošta i iz perspektive svakog lika onaj drugi lik izgleda zlo. A onda u idućem poglavlju gledamo svijet kroz taj drugi par očiju i razumijemo da niti taj drugi lik nije zao. Uglavnom, nema tu baš glavnog zlikovca. Jednostavno neprekinuti niz događaja (i reakcija na iste) na koje ljudi reagiraju i onda njihove reakcije izazivaju druge reakcije i onda te reakcije izazivaju druge i onda… :-) To je ono gdje stvarno oduševljava. Uspio je jako plastično pokazati kako stvarno svaki novčić ima (barem) dvije strane. I najčešće nema dobre ili zle strane. Strane su takve kakve jesu, a epiteti “dobro” i “zlo” ionako ovise samo odakle gledaš taj novčić. Moram se češće sjetit ovoga.

11.18.10

the national

Posted in Uncategorized at 23:14 by klax

Tek sad mi do mozga dolazi koliko je jak koncert bio u nedelju. Zadnja četiri dana svako malo neki flashback. Pregledavanje snimki s jubitoa, prisjećanje vanderlylea kad je tri tisuće (ili koliko već?) ljudi šutjelo i pjevalo u isto vrijeme. Ovaj album mi je uistinu sjeo na mjesto tek nakon ovog koncerta. Čak se i premišljam dal je aligatora skinuo s trona. Secret meeting & Mr. November vs Vanderlyle & Conversation 16? hm…

03.04.10

O bankama

Posted in Uncategorized at 08:25 by klax

Svatko ima barem jedno loše iskustvo s bankama. Svi smo klijenti neke banke i dobar dio naših života se odvija barem djelomično posredstvom ove ili one banke. A kad vas banka “izradi”, najčešće jako boli. Nenajavljeno ukidanje minusa i to baš u trenutku kada vam najviše treba, odbijanje zahtjeva za kreditom, neopravdano povećanje naknada za elektroničko bankarstvo, razne naknade za odobravanje kojekakvih bankarskih usluga koje svoju visinu nikako ne mogu opravdati poslovanjem, zatim genijalni izumi poput interkalarne kamate…

Budući da izgleda da su loša iskustva s bankama univerzalna neovisno o tome o kojoj se banci radi (iako priznajem, neke banke ipak prednjače u broju i učestalosti loših iskustava), među korisnicima se javlja animozitet prema bankarima, tj postalo je široko prihvaćeno mišljenje da su to “birokratska gamad, lihvari…”.

Bilo bi jako zanimljivo vidjeti strukturu izvora prihoda jedne prosječne banke. Imam osjećaj da prihodi od svih tih raznih naknada i korisničko-neprijateljski nastrojenih poteza čine manji dio ukupnih prihoda. Što sam htio reći – imam osjećaj da banka takvim potezima više šteti svojem poslovanju odbijajući korisnike i tjerajući ih da razmisle o nekoj drugoj banci nego što zaradi.

Izgleda kao da su loša korisnička iskustva inherentno svojstvo bankarskog biznisa. Prilično sam siguran da postoji jako dobra poslovna prilika u otvaranju banke koja brine o svojim korisnicima. I ne naplaćuje im izmišljene namete poput interkalarne kamate. I ne naplaćuje im tekući račun + e-bankarstvo 50 kuna mjesečno. I ako im odobri neki minus, ne krene im ga ukidati čim ga korisnici krenu koristiti. I ne naplaćuje transakcije na e-bankarstvu 2 kune po transakciji kada već izdvajaju mjesečni iznos za isto to e-bankarstvo. I kada spusti kamatnu stopu na kredite, spusti je odjednom za sve, a ne da postojeći korisnici kredita dobiju poček od par mjeseci na spuštanje kamate.

Rezultat ovakvog ponašanja – korisnici su uglavnom nezadovoljni svojim bankama, i u trenutku kada se neki novi igrač sjeti otimati korisnike drugim bankama – preuzimanje kredita, preuzimanje tekućih računa, štednji – vjerojatno će se dogoditi egzodus korisnika. I to s potpunim pravom – trenutno naše banke uopće ne brinu o njima. Da sam pobornik teorija zavjere, rekao bi da su se bankari dogovorili o unificiranom pristupu svim korisnicima kako nitko ne bi imao motiva preći u neku drugu banku “jerbo su to sve ista gamad”.

E, sad još da mi je nekih 50-100 milijuna kuna početnog kapitala… :-)

02.08.10

M. Pirsig, Zen and the Art of Motorcycle Maintenance

Posted in Uncategorized at 19:27 by klax

Imam novi najdrazi quote:

“Mountains should be climbed with as little effort as possible and without desire. The reality of your own nature should determine the speed. If you become restless, speed up. If you become winded, slow down. You climb the mountain in an equilibrium between restlessness and exhaustion.”

Lejtli pratim frontu Pirsig – Lao Tzu – Castaneda :-)

11.30.09

Svicarska sramota

Posted in Uncategorized at 10:33 by klax

Eto, cini se da ce svicarci ugraditi u svoj ustav, u clanak 72, stavak 3 sljedecu recenicu:

Gradnja minareta je zabranjena.

U Hrvatskoj se Svicarska smatra jednom naprednom demokratskom drzavom. Dapace, da se provodi ispitivanje javnog mnijenja, vjerojatno bi vecina nas “balkanaca” rekla da je Svicarska primjer drzave kojoj tezimo. Nazalost, cini se da i kod njih postoje zatucani idioti koji su izgleda, glasniji od razumnih svicaraca. Prema wikipediji, u Svicarskoj je 4.3% populacije muslimanske vjeroispovjesti sto se prevodi u otprilike 326k gradjana. Da se razumijemo, ovdje ne pricamo o ilegalnim imigrantima nego o gradjanima za koje je Svicarska odlucila da ih zeli u svojem drustvu i da mogu doprinijeti prosperitetu Svicarske kao drustva, te im dala drzavljanstvo. Dakle, rijec je o ljudima sa svicarskom putovnicom i svim pravima koje drugi svicarski gradjani imaju. Osim prava slobode vjeroispovjesti. To su im odlucili ukinuti. Da se razumijemo, koliko god mi Svicarsku smatrali naprednom drzavom, cinjenice ipak govore malo drugacije. Zene su u Svicarskoj pravo glasa dobile tek 1971. godine. S druge strane u Turskoj je 1935 bilo 18 zena clanica parlamenta. Toliko o naprednoj demokraciji.

No, vratimo se malo na minaret koji je pokrenuo cijelu ovu lavinu koja je kulminirala smrcu demokracije u Svicarskoj jucer. Mozete baciti pogled na sporni minaret ovdje. Nije bas rijec o raketi visokoj 100 metara od koje se Matterhorn nece vidjeti, zar ne? Takodjer, interesantno je primjetiti da je navedeni minaret plastican, nema na sebe pricvrscen razglas, te nema tih famoznih poziva na molitvu u ranu zoru kojih se svi boje. Ali zato crkva vjerojatno uredno zvoni budnicu u 6 ujutro. Svicarska ima 4 minareta u cijeloj drzavi (koji ce btw, nakon ovog debakla biti sruseni).

Po meni, ovdje svicarci imaju dva problema:

  • moralni: na referendum je izaslo 55% populacije. Prema izlaznim anketama, oko 55% populacije je glasalo za zabranu minareta. Dakle, oko 30% populacije je odlucilo da 4.3% populacije nema sva ustavna prava kao i ostatak. Ako svicarci ne zele muslimane u svojoj drzavi, zasto su im dali drzavljanstvo?
  • gospodarski: svicarci su kao i vecina zapadnog svijeta, stara nacija. Trebaju imigraciju da bi prosperirali. Ovim potezom su odlucili izignorirati 25% potencijalnih imigranata. Takodjer, bit ce zanimljivo vidjeti kako ce svicarsko bankarstvo prezivjeti gubitak bogatih klijenata iz arapskog svijeta. Da ne pricamo o svim drugim svicarskim proizvodima.  Ukinuli su si 25% svjetskog trzista u jednom danu.

Strah od islamistickih ekstremista je razumljiv i to je jedino sto se da procitati iz ove odluke. Ono sto je pogreska vlade je sto nije uspjela objasniti ljudima iracionalnost tog straha. Situacija sa islamskim ektremistima je slicna kao i sa avionskim nesrecama. Avion je puno sigurnije prijevozno sredstvo od automobila, ali kad se dogodi nesreca, puno je jace popracena u medijima od automobilske nesrece. Pa ipak, automobila se puno manje bojimo nego aviona. Zato jer znamo puno bolje kako auto radi i zato jer imamo privid kontrole nad situacijom. Slicno je i ovdje. Ljudi su glasali protiv iracionalnog straha od teroristickih napada i ekstremizma. A stvarno se ne mogu sjetiti zadnjeg teroristickog napada muslimanskih ekstremista u Svicarskoj. Ljudi su u prosjeku na zalost ovce. Najlakse je dati stvar na referendum i onda onaj koji ima najveci jumbo plakat utjece na javno mnijenje. Na zalost, svicarci su kao nacija jucer totalno zakazali.

Wikipedija entry sa povijesti price o minaretima u Svicarskoj je ovdje.

11.25.09

Index hits the spot

Posted in Uncategorized at 15:13 by klax

Index hits the spot. Na stranu Severine, Angeline Jolie i ostale pizdarije sa dna stranice namijenjene da financiraju (preodvratne flash) reklame na stranici, gornji dio stranice zbilja briljira lejtli. Od HAC afera, HZ afera, HEPovih misterioznih zaposlenika, Sutlicevih i Hloverkinih spacki, zbilja se profiliraju u jedinu zdravu medijsku kritiku naseg drustva. Nesto sto je u nekim drugim danima bila 101-ica.  Koliko god taj Babic imao pretjeran i nekad naporan nastup, jak je frajer. Samo da nastavi tak.

10.02.09

Django i Thompson

Posted in Uncategorized at 09:50 by klax

Bas sam krenuo pisat post o Thompsonu i njegovoj zabrani ulaska u Svicarsku, a uz malo srece, i u EUniju. I o tome kako je napokon jedna moderna drzava jasno i glasno na glas rekla “ne zanima nas kaj se skrivate iza domoljublja, dok god mjerite kuruzu i na glas mrzite srbe, vi ste fasisti”. E, a onda sam vidio da nam Kukuruzovic svira u BP clubu veceras u cast Djangu Reinhardtu  i pomislio kako ipak mozda ima nade za ovu nasu jadnu nakupinu socijalistickih gradjevina koju nazivamo glavnim gradom. Bit ce jos dobre svirke kod nas, a mozda nas i europcani natjeraju napokon da izadjemo iz jebenog vlastitog supka i skuzimo da nismo mi rvati najpametniji na svijetu, da nismo ubermenschovi, da su drugi jednako, ako ne i pametniji.
I da prestanemo brinut o ustasama i partizanima i primimo se nekog pravog posla.
I da prestanemo zivit od jednog do drugog svjeckog prvenstva u nogometu/rukometu/skijanju/u_kojem_god_nam_sportu_vec_trenutno_ide.
I da prestanemo birat neuke, a glasne lopove na vlast samo zato kaj su glasni i imaju najvecu zastavu i drze se za srce dok svira himna.
I da pocnemo razmisljat o tome dal ce nam klinci bit gradjani svijeta ili gradjani Zagreba.

« Previous entries Next Page » Next Page »